Za neisplakane noci, za rane dok tugu tocim, kako dalje, gdje i šta i kome da se pomolim? Ja te volim svi vide, puno boli al' ne ide i ne mogu da priznam da mi fale jebene sitnice. Fale dodiri, laži, izgužvana posteljina. Možeš otici od tijela al' od bica neceš nikad. Kad se urežu dani sjeti se mene, onda stani jer sjecanja ponesu pa su važnija i od ljubavi. A ja ti želim srecu s njim, ali kažem tek onako, znaš da ne mislim tako i lažem jer to ti zna?i. Budi sretna al' kad se smraci sjeti se nasumice da sam nekad negdje i ja bio urezan u tvoje srce. Kako fali mi lice to tvoje samo da ga gledam, i kad sam sjeban zbog starog, da me samo ono ne da. A možda i nisam bio jedan od onih što te zaslužuju, što srce ti pružaju i da uz tebe ustraju. I onda vratim se na dane kad smo bili jedno, glavu spustim dole, ne?eš vidjet suzu, nije vrijedno tvojih pogleda i sjecanja. Ne moraš se ni sjecat', ne moraš mi ni obecat', samo ponekad me gledat', jer baš cu ponekad te trebat', i baš tih dana bit' u mraku, na mjestu gdje sam te sreo prvi put i vratit' traku. Lagat' sam sebe da te nema, da nisi vrijedna, mada u podsvijesti znam da uvijek biceš ona jedna, jedina. Ona jedna, jedina. Ona jedna, jedina. Ona jedna, jedina. I grizem rane jer znam da volim k'o nikad nikog do sad. Ti biceš sretna al' gdje cu ja biti tad? Možda lutati svijetom, izgubljenim i svojim, i tamo u tom drugom opet samo tebe cu da volim. I opet tebe cu da molim, al' tiho, da spasim um. Preklinjem sebe, kako bih volio da si tu. I znaš da bojim se ici na mjesta gdje smo bili skupa, ako te sretnem da ipak necu moci izdržati da ti kažem da te volim, da mi je žao i da te molim da se vratiš, ako ništa da me zagrliš i brojiš do 12. Tad cu na nogama da stojim, na koljena padnem. Jedina voljena ikad na srcu prave su rane. A ja brojim dane, ugrize, štipanje, brojim tvoje škakiljanje, brojim moje umiranje. Sve se svodi na 12, brojke k'o koraci unazad. U sebi vrištim, al' na glas pitam se gdje li si sada? Da li možda s nekim drugim, ili sjebana k'o ja? Da li te vodi moj glas, da li misliš na nas? Dok pišem kazaljke na satu na 12 i 24, nekad bili smo sretni. Samo kad se sjetim. Samo kad se sjetim. Samo kad se sjetim. I reci kuda da idem, kuda da misli me nose? Bez tebe nikako ne mogu, sa tobom mog'o bih bolje. Bez tebe nemam ni volje nastavit' ovaj trag, još teže palo bi srcu da zna da sam ti drag. I reci kuda da idem, kuda da misli me nose? Bez tebe nikako ne mogu, sa tobom mog'o bih bolje. Bez tebe nemam ni volje nastavit' ovaj trag, još teže palo bi srcu da zna da sam ti drag...