Nakon niza snimljenih, te dobro prihvacenih demo uradaka od strane publike, zadarski se E.N.D. vraca na metal scenu svojim prvim albumom, nazvanim Depravity. 9 beskompromisnih pjesama koje sadrze 30 minuta konstantnog groove thrasha, isprepletenog sa HC/poliritmickim ritmovima, nikoga nece ostaviti ravnodusnim, a onaj tko trazi melodiju slobodno moze zaobici ovaj album, jer to na ovom albumu nece naci.

Album otvara stvar Fragile, i to silovito i bez milosti. Na prvo slusanje stvar me podsjeca na ranije radove Meshuggah, no nema mjesta panici, jer su decki to odlicno ukomponirali u svoj specificni thrashcore stil sviranja. Odmah sto sam primijetio na albumu jest malo vise koristenja poliritmickih dijelova, sto mi se jako svidja, te nizi tuning gitare, za koji je "krivac" odlicna Schecter Blackjack 7-string gitara. No nastavimo sa recenzijom albuma.

Low Profile, jedna od mojih najdrazih stvari na albumu, pocinje u maniri jako poznate Pointless Revelation, te nastavlja u istom ritmu skroz do breakdowna, koji doslovno rusi sve pred sobom, i to do samog kraja pjesme. Empty Shell je malo usporena, midtempo stvar, koja sadrzi odlican groove ritam (koji me podsjetio na Meshuggin Nothing), te i sami bridge koji je odsviran u identicnom ritmu. Breakdown je odlican, masan, sa elementima groovea i poliritmije. Connection Failed mi je takodjer jedna od boljih pjesama na albumu, sa brzim promjenama tempa (midtempo/thrash ritam), koja je stvorena za konstantan headbanging i mosh.

U istom ritmu nastavljaju Dead Rusted (sa savrsenim poliritmickim breakdownom, kojeg se nebi posramili niti decki iz Meshuggah), Violating The Taboo, For What Its Worth (takodjer sa jednim od najboljih breakdowna na albumu), Ignorance Concealed, te Teeth Sensitive To The Sand, cistokrvna mosh himna koja ujedno i zatvara ovaj odlican album.

Namjerno nisam htjeo ulaziti u opisivanje pjesama, jer bi samim time pokvario dojam ovog odlicnog albuma, a definitivno ga preporucujem svim fanovima thrashcore-a.

Na kraju cu samo nadodati da su ovim prvijencem E.N.D. postali zesci, a ujedno i zreliji, te da se ne boje eksperimentiranja (umjesto da se kao vecina bendova drze vec zadanih sablona pravca u koji spadaju). Ja im zelim puno srece u daljnjem radu, a nema sumnje da ce decki nastaviti rasturati, kako live nastupima, tako i buducim studijskim ostvarenjima.

Usudio bih se reći kako među domaćom metal populacijom nema onoga tko nije čuo za zadarski E.N.D., koji poprilično dobru reputaciju mogu zahvaliti ne odustajanjem od toga da dospiju negdje na ovoj nezahvalnoj i podcijenjenoj sceni. Naravno, opake live svirke i obečavajući demo uradci su itekako doprinijeli toj reputaciji. I tako konačno dolazimo do njihovog prvog dugosvirajućeg albuma ''Depravity'' koji nam donosi devet stvari koje deru buku sa zidova i probijaju membrane zvučnika na vaim kućnim stereo uređajima.

E.N.D. su svoju dosadanju diskografiju izgradili na mjeavini estokog thrash metala i hardcore-a, sa utjecajima svega i svačega, a na ''Depravitiy'' su izotrili svoje umijeće sviranja i dostavili zvučni paket kojim su postavljeni novi standardi za budućnost metala glazbe u Hrvata. Bilo bi malo pretenciozno (i netočno) da ustvrdim kako će se metal kod nas dijeliti na vrijeme prije i poslije ovog albuma, ali ovo je definitivno ono to bi mogli nazvati ''groundbreaking'' album u njihovoj karijeri, a da se radi o prokleto dobrom albumu, to je vie nego točno.

Prije svega, zapazit će te napredak u zvuku, a taj napredak se sastoji od eksperimentalnih struktura i izmjena tempa koje automatski podsjećaju na Meshuggah tip bendova. Ne znam koja mi je ovo već recenzija da spominjem Meshuggah utjecaj, no neizbjeno je to za spomenuti, tim vie to je očito da su dečki fanovi spomenutog benda. Svejedno, to ne umanjuje vlastiti inovativni pristup koji su izgradili na ''Depravity'' albumu, a koji spaja beskompromisnu estinu i math metal elemente.

Upravo svi elementi koji čine ovaj bend dobrim su na ovom albumu iskoriteni do maksimuma, bez obzira radi li se o izvrsno izbalansiranima vokalima gitarista Alena i basista Segy koji se ubacuje sa svojim vokalom, pa zatim poliritimičke gitarističke dionice i sputeni zvuk kompletnih instrumenata koji cijeloj priči dodaju moćni groove momenat. Općenito je zvuk svih instrumenata jako dobro naglaen i nema onog da jedan instrument nadglaava druge, a isto vrijedi i za odlične vokale i uvijek precizno brutalan način Didinovog bunjanja.

Ako volite estoki headbanging ritam i moćne masne riffove, nećete biti razočarani, jer to je upravo ono to nosi ovaj album. Iz stvari kao to su ''Empty Shell'' i ''Violating the Taboo'' jednostavno curi masnoća, a ''Dead Rusted'' je jedna od onih stvari u kojima se spajaju izvrstan songwriting i divlji mosherski ritam usred kojeg si poelite noktima guliti kou sa face. Dobro, moda ne ba to, ali nadam se da shvaćate poantu.

''For What It's Worth'' i ''Ignorance Concealed'' nam pokazuju kako se prirodno eksperimentalnost u pisanju pjesama nadograđuje na već postojeću sirovu thrashcore infrastrukturu i sve to bez ikakvog unitavanja pjesama nekohenzivnim kompliciranjem. ''Teeth Sensitive to the Sand'' je stvar koja zatvara album, a u kojoj moda najvie dolazi do izraaja pun/hc prizvuk unutar E.N.D.-a. Uz snaan urlajući vokal niti ne primjetite da se cijela stvar sastoji od doslovno tri stiha. Zadnje, ali ne i posljednje - je kvalitetan dizajn kompletnog cd-a, počevi od samog covera, pa do inlaya knjiice, to pokazuje da nisu tedili na tome i da su svjesni koliko kvalitetan izgled puno znači za bend koji misli neto postići svojom glazbom.

Sve u svemu, ovo je jedan divan album koji zasluuje izneene hvalospijeve, te će biti zanimljivo pratiti daljnji razvoj ovoga benda koji je pokazao kako ima volje za pomicanjem granica u ekstremnim anrovima domaće scene.