Već 5 godina postoji ovaj bend koji svoju muziku opisuje kao mješavinu modernog Thrasha, Crossovera i Hardcorea, a dolazi iz Zagreba. Bend sačinjavaju Goc (bubanj), Viktor (bass), Joc (gitara) i najnoviji član koji odrađuje posao vokalista – Matija (ex – The Rite Of Retaliation). Nakon dva demo albuma, krajem 2006. na red dolazi i treći koji je nazvan „Last Bridge Burning“.

Moram odmah na početku napomenuti da ja nikako nisam fan modernog metala, odnosno Metalcore-a pa ću pokušat biti objektivan. A objektivno gledano ovaj materijal je odličan!
Iako nije „my cup of tea“, kvaliteta ovog CD-a je neosporna. Na njemu se nalazi pet pjesama koje su (mojem uhu) sve međusobno slične, a opet različite. Da se sad ne osvrćem puno na samu glazbu, reći ću samo da je to klasičan Metalcore kakav je danas vrlo popularan u svijetu, ali bez onih iritantnih clean vokala. Dakle, tu prevladavaju žestoke gitare sa puno „breakova“, duboki bas te režeći vokal čijom sam izdržljivošću pomalo zapanjen. Čovjek dere i dere to svoje grlo, ali nikako da ga razdere.
Budući da se radi o modernijoj vrsti metala/core-a, mislim da nije ni potrebno spominjati da na cijelom CD-u nema niti jedne jedine solaže. Da li je to plus ili minus, neka odrede slušatelji. Iako, situaciju donekle popravljaju bubnjar i bassist koji imaju odličan solo dio na prvoj pjesmi.
No, dosta o tome, ono što se mene najviše dojmilo je zvuk. Materijal je sniman u „Red light“ i „Usud“ studijima u Zagrebu i mislim da će ta dva studija nakon ovog biti zatrpana ponudama za snimanje. Produkcija je stvarno odlična, nadasve kvalitetna i zvuči svjetski, tako ad će se mnogi zapitati da li je to stvarno hrvatski bend.
Ali nisu samo produkcija i izvedba kvalitetni, već su se dečki potrudili da sve to kvalitetno i zapakiraju. Dizajn layouta izgleda fantastično, a napravio ga je vokal benda. Osim što izgleda dobro, booklet je vrlo kvalitetno i napravljen.

Možda ste primijetili da se u ovoj recenziji često spominje riječ „kvaliteta“. Mislim da je Machine Insufficiency jedan od rijetkih domaćih žešćih bendova koji je napravio kompletan kvalitetni uradak te je očito da ciljaju na potpisivanje ugovora sa nekom diskografskom kućom (možda ih primijete „Dallas Records“ pod čijim okriljem su riječki Father). Nadajmo se da će im se trud isplatiti jer su to zaslužili, sretno im bilo.

Piše: Angel Of Death | Datum: 26. 02. 2007.